Joga za sve: Otkrivanje „darme“ sa Damirom Krivošić

„Darma“ – prostor gde putovanje počinje udahom, a završava se osmehom. Sve to zahvaljujući Damiri Krivošić, jedinoj instruktorki joge u Kosovskoj Mitrovici.

Naizgled slučajno, Damira je prva znanja o ovoj drevnoj disciplini, stekla u Kragujevcu, dok joj je otac bio na lečenju.

Kao tadašnjem studentu psihologije nije joj bilo teško da prepozna sopstveno i mentalno stanje članova svoje porodice, kao i umirijuće dejstvo prvih treninga.

Nije mogla da ignoriše unutrašnji poziv da istraži jogu dublje.

Ubrzo je upisala međunarodnu akademiju pri Joga savezu Srbije i položila preko 25 ispita da bi postala sertifikovani instruktor.

Kada je prvi put donela jogu u Mitrovicu, sredina nije bila spremna. „Šta će ti to?“ – pitanje je na koje je često nailazila. Neki su mislili da je joga povezana sa religijom ili da je rezervisana samo za određene ljude.

„Mi ovde živimo u sredini gde ljudi teško prihvataju sve što je nepoznato, drugačije ili dolazi iz dalekih, nepoznatih zemalja, kao što je joga u ovom slučaju. Strah od nepoznatog, od pronalaženja i povezivanja sa samim sobom, neinformisanost – to su sve neke polazne tačke, posebno kod nas, koje mogu da predstavljaju blokadu da se, prosto, opuste“, započinje priču Damira.

Te 2013. godine, samo su dve Mitrovčanke vežbale sa njom.

Zajedno su otkrile lepotu joge, učile tehnike disanja i položaje tela.

U međuvremenu, Damira je strpljivo radila na razbijanju predrasuda koje su pratile jogu.


Vremenom, interesovanje za ovu drevnu disciplinu počelo je da raste.

Danas je „Darma“ mesto koje okuplja veći broj žena različite starosne dobi.

Iako među polaznicima nema muškaraca, ova Mitrovčanka ukazuje da jogu može da vežba svako.

„Trenutno je više starijih žena iznad 50 godina. Na njih sam najponosnija. Čule su da je to nešto dobro i došle su da probaju. Ostale su, trude se i dalje, istrajne su u tome“, kaže Damira.

Jednako je ponosna i na one polaznice koje su sa njom od samog početka.

„Sa svojim polaznicama radim dve tehnike disanja. Prva je taj potpuni udah i izdah, to je troslojno disanje. Zato se rade položaji u sedećem, u stojećem stavu, kao i položaj na leđima i na stomaku. U toku jednog časa prođemo kroz celo telo, a svaki pokret prati dah, udah i izdah. Prosto ‘prodišemo’ u toku časa.“

Damira ističe da praktikovanje joge pomaže u svakodnevnom životu, pre svega kroz vežbe pravilnog disanja koje zaboravljamo tokom odrastanja.

Takvim disanjem se uravnotežuju otkucaji srca, smiruje puls, mirnije reaguje na svakodnevne situacije.

Joga nas uči procesu, ne cilju, poručuje.

„Promene su i te kako vidljive. Joga je nešto što utiče na ceo naš sistem – kardiovaskularni, endokrini, nervni. Dakle, nije samo fizički. Praktikovanjem joge i određenih položaja utičemo na rad žlezda koji dovodi do lučenja hormona. Sve je to povezano”, priča nam Damira.

Otkriva nam da je blagodeti joge osetila i na sopstvenoj koži.

„Imala sam neke hronične bolesti, koje sam iskorenila praktikovanjem joge”, tvrdi.

Na časovima kombinuje hata i aštanga jogu.



„Hata joga je primarna vrsta joge. Ona je kombinacija i pasivne i aktivne vrste joge. S tim što ja sada ubacujem i neke položaje iz aštanga joge. Znači, taj kao pasivniji, mirniji deo i ovaj kojim se radi na snazi, na fleksibilnosti, izdržljivosti.“

A Damirin joga centar je upravo prostor gde se osluškuje telo, regulišu misli i oslobađa stres.

„’Darma’ na sanskritu znači smisao života. Smisao života se sastoji u tome da prepoznamo određene talente i dispozicije, čime možemo da se bavimo u životu. A pronaći ’darmu’ ili smisao života je pronaći svoju sreću, tj. raditi ono za šta smo predodređeni“, zaključuje naša sagovornica.

Damira je pronašla svoju "darmu".

Ipak, za nju joga nema kraja, iako konstantno napreduje.

Kroz tehnike disanja i pažljivo vođene položaje, svoje polaznice nesebično podstiče da se fokusiraju na sebe i oslobode stresa.

„Ako ne naučimo da čujemo svoje telo kako šapuće, moraćemo da ga čujemo kako vrišti“, poručuje.